Povratak

Dvoranske bazilike u Nezakciju

U Nezakciju, osim prapovijesnih i rimskih ostataka je sačuvan i ranokršćanski kompleks s dvojnim bazilikama iz 5. stoljeća.

Adresa:

Nezakcij

Pogledaj na mapi

U Nezakciju, osim prapovijesnih i rimskih ostataka, sačuvan je i ranokršćanski kompleks iz 5. stoljeća, smješten na sjeveroistočnom djelu naseobine. Budući da je to posljednji sloj u Nezakciju, dobro je očuvan i konzerviran, a do danas su vidljive dvojne bazilike.
Glavni ulaz u kompleks bio je s foruma, a ulazilo se u narteks, dugi hodnik koji je povezivao i s kojeg se ulazilo u obje crkve, ali i pomoćne prostorije. Dvojne bazilike bile su različitih veličina, a obe su imale upisane apside.
Sjeverna bazilika bila je manja i starija, vanjski rubovi bili su ojačani pilastrima, a ukrašeni plitkim lezenama koje osim, na uzdužnim zidovima, uokvirivale su i ulazna vrata. Uz apsidu se nalazila svećenička klupa, dok su u svetištu pronađeni ostaci povišenog podija, podni mozaik te prazna kutija za relikvije. Uz sjeverni zid glavne prostorije protezale su se tri prostorije koje su služile kao katekumenej (za pripremu krštenja), krstionica i konfirmatorij (za sakrament potvrde). Krstionica je četvrtastog oblika te je povezana s obje bočne prostorije, ali ne i s crkvom. Uz južni zid također su tri prostora, dva pripadaju grobnim kapelama, a treći je dijakonikon, mjesto za skladištenje crkvenih predmeta.
Kao i sjeverna, tako i južna, veća bazilika je imala svećeničku klupu u apsidi, no apsida je pomaknuta prema jugu pa glavni ulaz i apsida više nisu u istoj osi. Zidovi su joj bili raščlanjeni lezenama i pilastrima, s ulazom na zapadnoj strani, dok je sjeverni zid zatvoren nizom pomoćnih prostora. Čini se da je bazilika bila trobrodna ili je bila na taj način pregrađena. 
Pretpostavlja se da se veća crkva bila posvećena Sv. Mariji i koristila za svakodnevne obrede, dok je manja crkva služila za okupljanje klera i za pokrštavanje vjernika, a posvećena je bila Sv. Tomi Apostolu. Dvojne bazilike imaju tragove nasilnog uništenja i paljenja, datirane u početak 7. stoljeća, budući da nema tragova pleterne ornamentike koja je karakteristična za starije razdoblje.