Povratak

Istarske toplice

Istarske toplice imaju više termalnih izvora, a najveći je izvor Svetog Stjepana. Voda je bogata mineralima, zbog čega su toplica bile poznate već u rimsko vrijeme.

Istarske toplice smještene su u dolini rijeke Mirne, u šumovitom kraju gdje vlada sredozemna klima. Toplice imaju više termalnih izvora, a najveći i najznačajniji je izvor Svetog Stjepana koji izvire ispod stijene visoke 85 metara. Po njemu su se nekada i same toplice nazivale Terme Santo Stefano.
Bogata natrijem, kalcijem i klorom sadrži još drugih deset minerala, a također je i radioaktivna i visoko sumporovit što je razlog njezine ljekovitosti. Ljekovit je i anorganski glinasto-vapneni, sumporni, radioaktivni fango koji je natopljen termalnom vodom. U lječilištu Istarske toplice liječi su dugi niz bolesti od dišnih organa do lokomotornog sustava, a liječi se inhalacijama, kupkama, oblozima… 
Istarske su toplice već u antičko vrijeme bile poznate pa su pronađeni rimski novci, nakit i natpisi koji svjedoče o njihovom boravku na tom području. Kroz srednji vijek gubi se pisani trag o korištenju toplica, a ponovno se spominju u 17. stoljeću. Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije pročula se njihova ljekovitost pa se i lječilišni prostor širio. Prva analiza učinjena je u 19. stoljeću kada su dokazana izvrsna termalna svojstva.