Povratak

Labinske šterne

Staza Labinske šterne osim šterni, cisterni za sakupljanje kišnice, obuhvaća i nekoliko izvora poput Vrućka, Blažićevo ili izvora u Negrijevoj špilji, kao i fontane na šetalištu.

Voda je oduvijek bila jedan od najvažnijih uvjeta za život, a nekada su izvori, bunari i šterne bili žile kucavice svakoga mjesta pa tako i Labina. A upravo je u Labinu moguće upoznati se s nekadašnjim izvorima vode, ali i šternama koje su dali graditi bogate plemićke obitelji. Staza Labinske šterne obuhvaća i nekoliko izvora poput Vrućka, Blažićevo ili izvora u Negrijevoj špilji, a dalje se obilazi brojne šterne u gradu od šterne obitelji Negri u Palači Negri, šterna u ulici Giuseppine Martinuzzi, one u dvorištu palače Scampicchio pa do šterne na terasi ateljea slikara Vinka Šaine i one na platou u ulici Paola Sfecija. Staza Labinske šterne prolazi i pokraj fontane na šetalištu San Marco koja je podignuta 1937. godine kada je dovedena i vodovodna mreža u grad.
Prije nego što je uvedena vodovodna mreža vodu se pribavljalo na izvorima, a oni koji su bili u mogućnosti gradili su šterne, velike spremnike za sakupljanje kišnice. No one su najčešće bile privilegija bogatih, dok su kuće na selu imale svoj kalić, odnosno baru, s obrađenim kamenom na kojem se prtila brenta. Stari običaj ukazuje koliko su izvori vode bili važni, naime na vjenčanjima se običavalo da mlada s brentom dođe do izvora gdje joj kum pomaže napuniti je, dok pritom svatovi u karnicu bacaju novce za blagostanje u braku.